FAQ
2.4. Marquis Intelligence – filtracija vazduha
Filtracija vazduha predstavlja jedan od najčešće primenjivanih i najpouzdanijih načina uklanjanja čestica i određenih zagađujućih materija iz vazduha. U ventilacionim i klimatizacionim sistemima koriste se različite vrste filtera kako bi se smanjila koncentracija prašine, alergena, mikroorganizama i drugih čestica u zatvorenom prostoru.
U savremenim sistemima kvaliteta vazduha najčešće se primenjuje višestepena filtracija, pri čemu se različiti tipovi filtera kombinuju kako bi se postigla optimalna efikasnost uklanjanja različitih vrsta zagađivača.
Marquis Intelligence u svojim projektima primenjuje širok spektar tehnologija za filtraciju vazduha, uključujući klasične ventilacione filtere, visokoefikasne HEPA filtere, molekularne filtere za gasove, elektrostatičke filtere i druge specijalizovane sisteme filtracije, u zavisnosti od zahteva prostora i vrste zagađenja koje je potrebno ukloniti.
Filtracija vazduha je proces uklanjanja čestica i drugih zagađivača iz vazduha pomoću materijala kroz koji vazduh prolazi. Tokom prolaska vazduha kroz filter, čestice prašine, polena, dima, mikroorganizama i drugih suspendovanih materija zadržavaju se u strukturi filtera.
Filtri obično koriste kombinaciju različitih fizičkih mehanizama izdvajanja čestica, uključujući inerciju, presretanje, difuziju i elektrostatičke sile.
Filtracija se primenjuje u različitim sistemima ventilacije i klimatizacije kako bi se poboljšao kvalitet vazduha u zatvorenom prostoru i zaštitila oprema od nakupljanja nečistoća.
POTVRDA
Efikasnost filtracije zavisi od vrste filtera, veličine čestica koje se uklanjaju, brzine strujanja vazduha i pravilnog projektovanja sistema ventilacije.
Efikasnost filtera za vazduh definiše se međunarodnim standardima koji omogućavaju poređenje performansi različitih tipova filtera.
- EN ISO 16890
Savremeni evropski standard za klasifikaciju filtera za vazduh koji definiše efikasnost uklanjanja čestica različitih veličina (PM1, PM2.5 i PM10), izraženu procentualno u odnosu na odgovarajuće frakcije čestica. - EN 1822
Standard koji definiše klasifikaciju visokoefikasnih filtera, uključujući EPA, HEPA i ULPA filtere. - MERV (ASHRAE 52.2)
Standard koji se široko koristi u Severnoj Americi za klasifikaciju filtera prema efikasnosti uklanjanja čestica. MERV klasifikacija često se navodi i u Evropi, jer je upravo prema njoj definisan minimalni nivo filtracije u najrasprostranjenijem standardu zelene gradnje u svetu – LEED. Zbog toga se MERV oznake često koriste kao dodatna referenca pri projektovanju HVAC sistema. - BS EN 779:2012
Standard EN 779:2012, koji je u Evropskoj uniji zamenjen standardom EN ISO 16890, klasifikovao je filtere prema efikasnosti uklanjanja čestica. Iako više nije važeći u EU, i dalje se koristi kao referenca u tehničkoj dokumentaciji i projektovanju, a primenjuje se i u Ujedinjenom kraljevstvu kao BS EN 779:2012.
U takvim slučajevima Marquis Intelligence navodi klasifikaciju prema važećem standardu za EU (EN ISO 16890), kao i ekvivalentnu klasu prema standardu BS EN 779:2012 radi lakšeg razumevanja.
POTVRDA
Za Marquis Intelligence poznavanje i pravilna primena različitih međunarodnih standarda za filtraciju vazduha predstavlja važan deo projektovanja sistema za kvalitet vazduha, posebno na međunarodnim projektima i objektima koji teže sertifikaciji prema standardima održive gradnje, kao što je LEED.
Izbor odgovarajućeg filtera zavisi od više faktora, uključujući vrstu zagađujućih materija u vazduhu, zahtevani nivo čistoće vazduha, namenu prostora i karakteristike ventilacionog sistema.
U mnogim slučajevima nije dovoljno koristiti samo jedan filter. Savremeni sistemi ventilacije često koriste višestepenu filtraciju. Pri tome različiti filteri postavljaju se u niz kako bi svaki uklanjao određenu grupu čestica ili zagađujućih materija.
Na primer, grubi i fini filteri koriste se kao prvi stepen filtracije kako bi zadržali veće čestice prašine i zaštitili visokoefikasne filtere od brzog zaprljanja. HEPA filteri se zatim koriste za uklanjanje veoma sitnih čestica.
Pored čestične filtracije, u nekim slučajevima potrebno je primeniti i molekularne filtere za uklanjanje gasova i neprijatnih mirisa.
POTVRDA
Pravilno projektovan sistem filtracije često uključuje više tipova filtera koji rade zajedno, pri čemu svaki od njih ima specifičnu ulogu u uklanjanju različitih vrsta zagađujućih materija iz vazduha.
Filteri za vazduh klasifikuju se prema svojoj efikasnosti uklanjanja čestica različitih veličina. Klasifikacija zavisi od standarda koji se koristi.
Prema ranijem evropskom standardu EN 779, koji se još uvek koristi u Ujedinjenom kraljevstvu kao BS EN 779:2012, filteri su se delili na:
- grube filtere G1–G4
- srednje filtere M5–M6
- fine filtere F7–F9.
Savremeni standard EN ISO 16890 klasifikuje filtere prema njihovoj efikasnosti uklanjanja čestica različitih veličina, izraženoj u procentima za frakcije PM1, PM2.5 i PM10.
Za visokoefikasne filtere koristi se standard EN 1822, koji definiše sledeće klase:
- EPA filteri E11–E12
- HEPA filteri H13–H14
- ULPA filteri U15–U17
Svaka od ovih klasa namenjena je različitim primenama i zahtevima kvaliteta vazduha.
POTVRDA
Izbor odgovarajuće klase filtera zavisi od zahteva objekta, vrste zagađujućih materija u vazduhu i projektovanog nivoa kvaliteta vazduha u prostoru. Takođe je važno uzeti u obzir i lokalne uslove zagađenja spoljašnjeg vazduha.
Kao primer iz prakse, tokom pregovora na projektu London City Airport, Marquis Intelligence je ukazao proizvođaču i isporučiocu AHU komora da predviđeni stepeni filtracije nisu usklađeni sa nivoima zagađenja česticama koji su uobičajeni u zoni aerodroma. Nakon razmatranja, primedba je usvojena. Izbor filtracije prilagođen je preporuci kompanije Marquis Intelligence.
EPA i HEPA filteri spadaju u grupu visokoefikasnih filtera za vazduh definisanih standardom EN 1822.
Namenjeni su uklanjanju veoma sitnih čestica iz vazduha, uključujući fine čestice prašine, aerosole, mikroorganizme i druge suspendovane materije.
EPA filteri predstavljaju prvi nivo visokoefikasne filtracije i obuhvataju klase E11 i E12.
HEPA filteri obuhvataju klase H13 i H14.
Ovi filteri koriste specijalne filtracione medije sa veoma finom vlaknastom strukturom, koja omogućava zadržavanje veoma malih čestica različitim mehanizmima filtracije, uključujući presretanje, difuziju i inerciono izdvajanje.
HEPA filteri se koriste u prostorima gde je potreban visok nivo čistoće vazduha. Tu spadaju zdravstvene ustanove, laboratorije, farmaceutska proizvodnja, kao i u određenim komercijalnim i stambenim objektima.
POTVRDA
Prema standardu EN 1822, HEPA filteri moraju uklanjati najmanje 99,95% čestica (H13), odnosno 99,995% čestica (H14) pri najnepovoljnijoj veličini čestice za filtraciju.
Za standardne HVAC sisteme namenjene komfornoj ventilaciji u poslovnim i stambenim objektima ovako visoka klasa filtracije najčešće nije neophodna.
Prema preporukama profesora Josepha G. Allena sa Harvard T.H. Chan School of Public Health, filtracija na nivou MERV 13 predstavlja praktičan i dovoljan nivo za većinu zgrada. Ova klasa filtracije približno odgovara klasi F8 prema standardu BS EN 779:2012, odnosno visokoj klasi filtracije prema savremenom standardu EN ISO 16890.
Sličan pristup primenjuju i standardi za zdrave zgrade, kao što je WELL Building Standard, koji u većini slučajeva preporučuje filtraciju na nivou MERV 13 ili višem, u zavisnosti od nivoa zagađenja spoljašnjeg vazduha.
Da. HEPA filteri se razlikuju prema klasi efikasnosti koja je definisana standardom EN 1822.
Najčešće korišćene klase su:
- H13 – minimalna efikasnost filtracije 99,95%
- H14 – minimalna efikasnost filtracije 99,995%
Pored HEPA filtera postoje i filteri još veće efikasnosti poznati kao ULPA filteri (Ultra Low Penetration Air filters). Oni obuhvataju klase:
- U15 – minimalna efikasnost filtracije 99,9995%
- U16 – minimalna efikasnost filtracije 99,99995%
- U17 – minimalna efikasnost filtracije 99,999995%
ULPA filteri koriste se u specijalnim primenama gde je potreban izuzetno visok nivo čistoće vazduha, kao što su mikroelektronika, farmaceutska industrija i čiste sobe najviših klasa.
HEPA filteri se takođe mogu razlikovati po:
- tipu filtracionog medija,
- dubini i geometriji filtera,
- konstrukciji rama i
- načinu zaptivanja u kućištu.
Ove karakteristike mogu značajno uticati na stvarne performanse filtracije, pad pritiska u sistemu, ali i cenu samih filtera.
POTVRDA
Efikasnost HEPA filtera definisana je standardom EN 1822 i odnosi se na uklanjanje čestica pri tzv. najnepovoljnijoj veličini čestice za filtraciju (MPPS).
MPPS (Most Penetrating Particle Size) predstavlja veličinu čestica koje najlakše prolaze kroz filter i samim tim predstavljaju najzahtevniji slučaj za filtraciju.
Tokom standardnog laboratorijskog ispitivanja filter se izlaže test aerosolu koji sadrži čestice različitih veličina. Merenjem penetracije određuje se veličina čestica koje najlakše prolaze kroz filter.
Kod HEPA filtera ova veličina se najčešće nalazi u području oko 0,2 µm (200 nm).
POTVRDA
Filteri se klasifikuju upravo prema efikasnosti uklanjanja čestica pri ovoj veličini, jer ona predstavlja najteži uslov za filtraciju.
Filteri za vazduh ispituju se prema različitim standardima u zavisnosti od njihove namene.
Standard EN ISO 16890 koristi se za većinu filtera u HVAC sistemima i određuje efikasnost filtracije u odnosu na tri frakcije čestica:
- PM1 – sve čestice veličine od 0-1 µm
- PM2.5 – sve čestice veličine od 0-2,5 µm
- PM10 – sve čestice veličine od 0-10 µm.
Rezultat se izražava kao procenat uklanjanja čestica u svakoj od ovih frakcija.
Za visokoefikasne filtere, kao što su EPA, HEPA i ULPA, koristi se standard EN 1822. Ovaj standar određuje efikasnost filtracije na osnovu MPPS veličine čestica.
POTVRDA
Zbog različitih metoda ispitivanja, pri poređenju filtera uvek je važno uzeti u obzir standard prema kojem je filter klasifikovan.
Da. Sertifikacija HEPA filtera predstavlja važan dokaz da filter ispunjava zahteve standarda EN 1822 i da postiže deklarisanu efikasnost filtracije. Bez sertifikata filter ne može biti HEPA.
Tokom ispitivanja proveravaju se:
- ukupna efikasnost filtracije,
- lokalna penetracija čestica kroz filtracioni medij,
- eventualna mesta curenja kroz filter ili na spojevima.
Kod visokoefikasnih filtera posebno je važno da svaki filter bude pojedinačno testiran, jer i male nepravilnosti u strukturi filtera ili zaptivanju mogu značajno smanjiti efikasnost filtracije, ali njegova efikasnost u praksi zavisi i od pravilne montaže i zaptivanja.
POTVRDA
Deklarisana efikasnost HEPA filtera odnosi se na uklanjanje čestica, ali efikasnost u praksi zavisi od instalacije i zaptivanja, te validacije instalacije.
Da. Kod svih filtera za vazduh, a posebno kod visokoefikasnih filtera kao što su HEPA filteri, pravilna instalacija i dobro zaptivanje filtera u kućištu imaju veliki uticaj na stvarnu efikasnost sistema filtracije.
Ako filter nije pravilno postavljen ili nije dobro zaptiven, deo vazduha može zaobići filtracioni medij i proći kroz sistem bez filtracije.
Zbog toga se u sistemima sa HEPA filtracijom posebna pažnja posvećuje konstrukciji kućišta filtera, kvalitetu zaptivki i pravilnoj montaži filtera.
POTVRDA
Pri tome je kod svih filtera, a posebno kod HEPA filtera, od izuzetne važnosti pravilna instalacija i dobro zaptivanje filtera u kućištu.
Loše postavljen ili nedovoljno zaptiven HEPA filter može u praksi pokazati nižu ukupnu efikasnost sistema filtracije nego pravilno instalirani filteri nižih klasa.
Ne. HEPA filteri ne uklanjaju mirise i gasove. Oni su namenjeni uklanjanju čestica iz vazduha i nisu efikasni za uklanjanje gasova, mirisa i lakoisparljivih organskih jedinjenja (VOC).
Razlog za to je što su molekuli gasova i mirisa mnogo manji od čestica koje se uklanjaju mehaničkom filtracijom. Drugim rečima, gasovi mogu prolaziti kroz strukturu filtera bez zadržavanja.
Za uklanjanje gasova i mirisa koriste se druge tehnologije, kao što su:
- molekularni filteri (npr. filteri sa aktivnim ugljem),
- hemisorpcioni filteri,
- drugi specijalizovani sistemi za obradu vazduha.
Ipak, iako se to retko spominje, čestice u vazduhu nisu pravilnog sfernog oblika, kakvim ih većina ljudi zamišlja. One su nepravilnih oblika i često imaju poroznu ili sunđerastu strukturu.
Zbog toga se može desiti da se mala količina mirisa, gasova ili oksida adsorbuje na površini čestica, pa se zajedno sa njima izdvoji na filterima. Međutim, radi se o veoma malim količinama, koje u praksi ne predstavljaju efikasan način uklanjanja gasova iz vazduha.
POTVRDA
Deklarisana efikasnost HEPA filtera odnosi se na uklanjanje čestica, dok uklanjanje gasova i mirisa zahteva primenu molekularnih filtera ili drugih adsorpcionih tehnologija, kao i nekonvencionalnih metoda obrade vazduha, poput bipolarne jonizacije vazduha.
Marquis Intelligence često primenjuje bipolarnu jonizaciju vazduha. Ona može doprineti smanjenju koncentracije lakoisparljivih organskih jedinjenja i mirisa koji nastaju u samom prostoru. Ujedno može povećati efikasnost izdvajanja čestica.
Trebalo bi, ali nažalost nije uvek tako.
Iako filteri viših klasa imaju veću deklarisanu efikasnost uklanjanja čestica, to ne znači da će u svakom sistemu automatski obezbediti bolji kvalitet vazduha.
U praksi, efikasnost filtracije zavisi od više faktora, uključujući:
- pravilno projektovanje sistema ventilacije,
- brzinu strujanja vazduha kroz filter,
- pad pritiska na filteru,
- kvalitet ugradnje i zaptivanja filtera i
- redovno održavanje i zamenu filtera.
Ako filter visoke klase stvara preveliki pad pritiska, može doći do smanjenja protoka vazduha kroz ventilacioni sistem. U takvim situacijama ukupni kvalitet vazduha u prostoru može biti lošiji, iako je instaliran filter više klase.
Zbog toga izbor filtera mora biti usklađen sa projektom ventilacionog sistema i stvarnim uslovima rada.
POTVRDA
U praksi se dešava da promenom tipa filtera ili konstrukcije filtracionog medija bude moguće povećati klasu filtracije bez povećanja pada pritiska u sistemu.
Marquis Intelligence je na više objekata utvrdio mogućnost da se u komorama HVAC sistema, bez bilo kakvih konstrukcionih izmena ili zamene ventilatora, poveća klasa filtracije bez povećanja pada pritiska. U pojedinim slučajevima promenom tipa filtera pad pritiska može ostati isti ili se čak neznatno smanjiti.
Uz dodatnu obradu vazduha bipolarnom jonizacijom, efekti uklanjanja čestica mogu se dodatno povećati. Međutim, za postizanje takvih rezultata potrebno je pravilno projektovati sistem i precizno odrediti mesto ugradnje uređaja za bipolarnu jonizaciju u ventilacionom sistemu.
Ne postoji jedan univerzalni vremenski interval koji važi za sve filtere i sve objekte.
Učestalost zamene filtera zavisi od pada pritiska koji se na njemu ostvaruje, a u odnosu na projektovani dozvoljeni pad pritiska.
Drugim rečima zavisi od više faktora, kao što su:
- klasa i tip filtera,
- kvalitet spoljašnjeg vazduha,
- koncentracija zagađujućih materija u prostoru,
- režim rada sistema,
- brzina strujanja vazduha kroz filter i
- uslovi održavanja sistema.
U objektima koji se nalaze u zonama sa povećanim spoljašnjim zagađenjem, u blizini saobraćajnica, industrije ili aerodroma, filteri se mogu zaprljati znatno brže nego u manje opterećenim sredinama. Takođe, više klase filtera će se brže prljati ukoliko nema predfiltracije.
Dalje, različiti tipovi filtera imaju različit kapacitet prihvata čestica. Zbog toga se zamena filtera ne određuje samo kalendarski, već i na osnovu stvarnog stanja filtera i pada pritiska kroz njega.
POTVRDA
U praksi se filteri najčešće menjaju u okviru planiranog preventivnog održavanja, ali pravilno održavanje podrazumeva da se zamena ne vrši isključivo po vremenskom intervalu, već prema realnom stepenu zaprljanosti filtera i uslovima rada sistema.
Marquis Intelligence poseban značaj pridaje održavanju opreme koju je isporučio i za koju je zadužen u okviru ugovora o održavanju. Kada su u pitanju zamene filtera, prerana zamena povećava troškove eksploatacije, dok prekasna zamena može ugroziti kvalitet vazduha i rad ventilacionog sistema.
Na objektu PROMENADA, Novi Sad za objekte McDonalds, kineski restoran i KFC primenjena je ista konfiguracija filtera za tretman otpadnog vazduha, čak su i kapaciteti jednaki, ali je učestalost zamene filtera u održavanju mesec dana za MCDonalds, mesec i po dana za KFC, a dva meseca za kineski restoran.
Zaprljanost filtera u HVAC sistemima najčešće se procenjuje merenjem pada pritiska preko filtera.
Kako se filter tokom rada postepeno puni česticama, otpor strujanju vazduha raste. To dovodi do povećanja razlike pritiska između strane filtera na kojoj vazduh ulazi i strane na kojoj vazduh izlazi. Ova razlika naziva se diferencijalni pad pritiska.
Merenje se obično vrši pomoću:
- diferencijalnih manometara,
- presostata,
- senzora diferencijalnog pritiska povezanih sa automatikom ili BMS sistemom.
Na osnovu izmerenog pada pritiska može se proceniti kada je filter dostigao granicu zaprljanosti pri kojoj ga treba zameniti.
Važno je naglasiti da povećan pad pritiska ne utiče samo na stanje filtera, već i na rad celog ventilacionog sistema, jer može smanjiti protok vazduha i povećati opterećenje ventilatora.
POTVRDA
Praćenje pada pritiska preko filtera predstavlja standardnu i najpouzdaniju metodu za procenu zaprljanosti filtera u HVAC sistemima.
Manje je poznato da je standardom definisan krajnji pad pritiska do kog je preporučeno da se filteri koriste.
Za grube filtere to je oko 250 Pa, dok kod HEPA filtera može dostići i 850 Pa.
Pad pritiska ima i direktan uticaj na energetsku potrošnju ventilacionog sistema. U stručnoj literaturi često se navodi približno pravilo da svaki dodatni 1 Pa pada pritiska u ventilacionom sistemu može povećati godišnji trošak električne energije za oko 1 EUR, u zavisnosti od režima rada sistema i protoka vazduha.
Poređenja radi, na sistemima za bipolarnu jonizaciju vazduha pad pritiska je vrlo mali i obično iznosi oko 6 Pa.
U sistemima sa mehaničkim filterima Marquis Intelligence uvek predviđa kontrolu diferencijalnog pritiska kao deo tehničkog nadzora i održavanja, jer takav pristup omogućava pravovremenu zamenu filtera i stabilan rad sistema.
Ne. Iako je osnovni cilj filtracije u oba slučaja uklanjanje čestica iz vazduha, filteri koji se koriste u HVAC sistemima i u sistemima za obradu komprimovanog vazduha nisu isti. Razlikuju se po konstrukciji, principu rada i nameni.
U HVAC sistemima filteri se koriste za poboljšanje kvaliteta vazduha u prostoru i zaštitu ventilacione opreme. Najčešće se koriste:
- panelni filteri,
- vrećasti filteri,
- fini filteri,
- HEPA filteri i
- molekularni filteri za uklanjanje gasova.
U sistemima komprimovanog vazduha filtracija ima drugačiju funkciju. Cilj je uklanjanje:
- čvrstih čestica,
- uljnih aerosola,
- kapljica ulja i vode i
- para ulja.
Zbog toga se u sistemima komprimovanog vazduha koriste specijalizovani filteri, kao što su:
- koalescentni filteri,
- filteri za uklanjanje uljnih para,
- adsorpcioni filteri.
Ovi filteri su konstruisani za rad pod znatno višim pritiscima i u uslovima karakterističnim za pneumatske sisteme.
POTVRDA
Iako se filtracija primenjuje i u HVAC sistemima i u sistemima komprimovanog vazduha, izbor filtera, standardi ispitivanja i principi projektovanja ovih sistema značajno se razlikuju. To je posledica različitih radnih uslova i zahteva kvaliteta vazduha.
Da. Filteri koji se koriste u HVAC sistemima i sistemima za unapređenje kvaliteta vazduha u prostoru (IAQ – Indoor Air Quality) značajno se razlikuju od filtera koji se koriste za prečišćavanje dimnih gasova u industriji.
U HVAC i IAQ sistemima filteri su namenjeni prvenstveno uklanjanju:
- čestica prašine,
- polena,
- aerosola,
- mikroorganizama i
- određenih gasovitih zagađujućih materija.
Najčešće korišćeni filteri u ovim sistemima su:
- panelni filteri,
- vrećasti filteri,
- fini filteri
- HEPA filteri
- molekularni filteri.
U sistemima za prečišćavanje dimnih gasova uslovi rada su znatno zahtevniji. Gasovi često sadrže visoke koncentracije čestica, agresivne hemijske komponente i rade na povišenim temperaturama.
Zbog toga se u tim sistemima koriste drugačiji tipovi opreme, kao što su:
- cikloni
- mokri prečistači (scrubberi)
- elektrostatički filteri
- vrećasti filteri za dimne gasove
- hibridni filteri (kombinacija elektrostatičkih i vrećastih filtera).
Ovi sistemi projektovani su za industrijske procese i rade u potpuno drugačijim uslovima u odnosu na sisteme ventilacije i klimatizacije u zgradama. Dimni gasovi sadrže znatno veću koncentraciju čestica i produkata sagorevanja, a temperature su često višestruko veće nego u HVAC sistemima. Zbog toga su industrijski filteri znatno robusniji i tehnički kompleksniji.
POTVRDA
Iako svi ovi sistemi imaju za cilj uklanjanje zagađujućih materija iz vazduha ili gasova, razlike u temperaturi, koncentraciji čestica, hemijskom sastavu gasova i radnim uslovima dovode do značajnih razlika u konstrukciji i principu rada filtera koji se koriste u HVAC, IAQ i industrijskim sistemima filtracije.
Marquis Intelligence je po principu „ključ u ruke“, u partnerstvu sa kompanijom ESC Umwelttechnik GmbH iz Nemačke, isporučio industrijski elektrostatički filter težak gotovo 100 tona.
Za US Steel železaru u Smederevu isporučeni su i ugrađeni vrećasti filteri za prečišćavanje dimnih gasova sa filtracionim vrećama predviđenim za rad na temperaturama do 450 °C.
Ova dva primera iz prakse jasno ilustruju razliku u dimenzijama i tehničkim karakteristikama između industrijskih filtera za dimne gasove i filtera koji se koriste u HVAC sistemima.
Cikloni i skruberi se danas često koriste kao predfilteri, jer sami po sebi ne mogu uvek obezbediti strogo definisane granične vrednosti emisije čestica. Ipak, skruberi se i dalje često primenjuju kod postrojenja koja koriste čvrsta goriva, uključujući fosilna goriva i biomasu, jer efikasno uklanjaju čestice i produkte sagorevanja koji nastaju tokom procesa gorenja.
Filtracija u sistemima komprimovanog vazduha ima drugačiju funkciju u odnosu na filtraciju u HVAC sistemima. Cilj filtracije nije poboljšanje kvaliteta vazduha u prostoru, već zaštita pneumatske opreme, proizvodnih procesa i proizvoda od zagađenja.
Komprimovani vazduh koji izlazi iz kompresora može sadržati različite nečistoće, kao što su:
- čvrste čestice prašine i rđe,
- kapljice vode,
- uljni aerosoli,
- uljne pare i
- mikroorganizmi i čestice nastale korozijom u sistemu.
Zbog toga se u sistemima komprimovanog vazduha koriste specijalni filteri koji su projektovani za rad pod visokim pritiscima i velikim brzinama strujanja gasa.
Najčešće korišćeni tipovi filtera u ovim sistemima su:
- koalescentni filteri, koji uklanjaju fine kapljice ulja i vode iz komprimovanog vazduha,
- filteri za čvrste čestice, koji zadržavaju prašinu i druge mehaničke nečistoće,
- adsorpcioni filteri sa aktivnim ugljem, koji uklanjaju uljne pare i mirise.
Ovi filteri često se postavljaju u više stepeni filtracije kako bi se postigao odgovarajući kvalitet komprimovanog vazduha za određenu industrijsku primenu.
POTVRDA
Za razliku od HVAC filtracije, gde se kvalitet vazduha najčešće izražava koncentracijom čestica u prostoru, kvalitet komprimovanog vazduha definiše se međunarodnim standardom ISO 8573. Ovaj standard klasifikuje dozvoljene nivoe:
- čestica,
- vode i
- ulja.
Zbog različitih zahteva industrijskih procesa, izbor i raspored filtera u sistemima komprimovanog vazduha mora biti pažljivo projektovan kako bi se postigao odgovarajući nivo čistoće vazduha.
Ovakve filtere je Marquis Intelligence isporučivao između ostalog Šabačkoj mlekari.
U HVAC sistemima ponekad se koriste kombinovani ili hibridni filteri, koji u jednoj filtracionoj jedinici objedinjuju mehaničku filtraciju čestica i uklanjanje gasova ili mirisa.
Takvi filteri najčešće imaju dve funkcije:
- mehaničku filtraciju čestica (prašina, polen, aerosoli) i
- adsorpciju gasova i mirisa pomoću materijala kao što je aktivni ugalj.
Konstrukciono, ovi filteri mogu biti izvedeni na različite načine. U praksi se često koriste:
- mehanički filteri sa slojem aktivnog uglja,
- filteri sa granuliranim ili impregniranom ugljenom ispunom i
- višeslojni filteri koji kombinuju vlaknasti medij i adsorpcione materijale.
Ovakva rešenja omogućavaju da se u jednoj filtracionoj sekciji istovremeno uklanjaju i čestice i određeni gasoviti zagađivači.
POTVRDA
Iako kombinovani filteri mogu doprineti smanjenju koncentracije gasova i mirisa, njihov adsorpcioni kapacitet je ograničen u poređenju sa specijalizovanim molekularnim filterima koji su projektovani isključivo za uklanjanje gasovitih zagađujućih materija.
Zbog toga se u objektima sa većim opterećenjem gasovima ili mirisima često primenjuju zasebne sekcije molekularne filtracije ili druge tehnologije obrade vazduha.
Marquis Intelligence u projektovanju sistema za kvalitet vazduha bira tip filtracije u zavisnosti od vrste zagađenja, režima rada objekta i raspoloživog prostora u ventilacionom sistemu.
Ne. Iako filtracija predstavlja jedan od najvažnijih i najpouzdanijih načina uklanjanja čestica iz vazduha, ona ne može ukloniti sve vrste zagađujućih materija.
Mehanički filteri, uključujući fine i HEPA filtere, veoma su efikasni u uklanjanju:
- prašine,
- polena,
- aerosola,
- mikroorganizama i
- drugih suspendovanih čestica.
Međutim, mnogi zagađivači u vazduhu nalaze se u gasovitom obliku i ne mogu se efikasno ukloniti mehaničkom filtracijom. U ovu grupu spadaju, na primer:
- lakoisparljiva organska jedinjenja (VOC),
- mirisi,
- određeni oksidi azota i sumpora, kao i
- drugi gasoviti zagađivači.
Zbog toga se u sistemima za unapređenje kvaliteta vazduha često kombinuju različite tehnologije obrade vazduha, kao što su:
- molekularni filteri (aktivni ugalj ili hemisorpcioni filteri),
- elektrostatički filteri,
- UV sistemi za dezinfekciju,
- bipolarna jonizacija vazduha i
- druge specijalizovane tehnologije obrade vazduha.
POTVRDA
Savremeni sistemi za kontrolu kvaliteta vazduha u zatvorenom prostoru često koriste kombinaciju različitih tehnologija, jer nijedna pojedinačna metoda ne može efikasno ukloniti sve vrste zagađujućih materija.
U projektovanju takvih sistema Marquis Intelligence primenjuje pristup koji kombinuje filtraciju čestica, uklanjanje gasovitih zagađivača i dodatne tehnologije obrade vazduha, kako bi se postigao stabilan i dugoročno održiv kvalitet vazduha u prostoru.